U divljini mačka je predator, lovac, individualac čije je cijelo tijelo prilagođeno lovu na male sisavce i ptice. Ona usprkos tome nije agresivna životinja i u njenoj je prirodi da na prijetnju, opasnost odgovara izbjegavanjem, skrivanjem i bijegom. Međutim, ako je isprovocirana i ne može se sakriti ili pobjeći pokazat će upozoravajuće obrambene znakove svojim tijelom: nervozno će micati repom, nakostriješit će dlaku, uške će se povinuti, noge ukočiti, tijelo izvinuti u obliku obrnutog slova U, frktati će, siktati i sliniti. Nakon tog upozorenja ako nema drugog izlaza agresivno će napasti. Brojni vlasnici mačaka su se potužili da su ih njihove mačke bez nekog vidljivog razloga, iz čista mira napale.

Razni medicinski i okolišni faktori mogu biti uzrok agresije. U slučaju nekog bolesnog stanja kojeg prati i jaka bol neke mačke miruju i povlače se u sebe, druge glasno mijauču dok treće zbog boli postaju frustrirane, mrzovoljne, agresivne i mogu ujedati. Upravo zbog toga, bitno je ustanoviti uzrok koji dovodi do takvog ponašanja. Ako nakon općeg kliničkog pregleda i laboratorijskih pretraga ne nađemo uzrok agresiji, uzrok je u poremećenom ponašanju (“psihi”).

Veterinari koji proučavaju ponašanje/vladanje životinja (bihevioristi, etolozi) ustanovili su nekoliko vrsta agresivnosti mačaka usmjerene prema ljudima. To su:

Nepravilno usmjerena agresivnost kod igre.

Kao i ljudi i mačke uče kroz igru. Lov je sastavni dio života i preživljavanja mačaka u prirodi i taj instinkt, nagon, duboko je ukorijenjen u genetski kod svake mačke. Instinkt lova je neovisan o dostupnosti hrane. Kućnim mačkama kojima je hrana lako dostupna na neki način oduzeta je lovačka aktivnost. Za takve mačke povremeno hvatanje kakvog miša ili ptice velik je događaj. U nedostatku lova mačka se igra sa nekim igračkama, stvarima ili sa svojim vlasnicima pretvarajući se da su plijen. Ako je taj nagon prekomjeran ugrist će prste vlasnika ako ih on pruža. Obično se taj tip agresivnosti pojavljuje već u dobi između 8 i 12 tjedana starosti.

Agresija zbog straha.

Strah je dio prirodnog odgovora na stresnu situaciju i štiti mačku od prijetnji i opasnosti. To je emocija koja je kontrolirana kemijskim tvarima u organizmu. Kada kora mozga mačke utvrdi postojanje straha mozak pokreće cijeli niz kemijskih promjena koje imaju utjecaj na cijelo tijelo. Ako se snizi prag podražljivosti ili podražaj traje predugo može nastati emocionalni poremećaj, iracionalan strah. Ova agresivnost može biti usmjerena na ukućane ili pak na strance. Mačke bez dobre socijalizacije češće ujedaju. Rana traumatična iskustva, neprimjerena kazna, agresivno ponašanje vlasnika prema mački mogu dovesti do ovog poremećaja.

Agresija povezana sa frustracijom.

Do ove agresije dolazi kada mačka ne dobije svoju omiljenu poslasticu a očekuje je ili kod uznemiravanja za vrijeme njene omiljene aktivnosti.

Agresija povezana sa fizičkim kontaktom.

Susreti između mačaka su obično bez jakih fizičkih kontakata ili se jedva lagano dodiruju. Najčešće kod susreta podižu rep te žmirkaju očima a nakon toga sjede jedna kraj druge kroz neko vrijeme. Mačke su veliki individualci i iako mnoge vole da ih se mazi i dodiruje, ima i onih kojima to smeta. Vlasnici često krivo interpretiraju mačje znakove kao poziv za fizičkim kontaktom te ju dižu i miluju. Najčešće takve mačke se ponašaju prijateljski na distanci, dopuštaju milovanje kroz određeno vrijeme a onda naglo ugriznu i pobjegnu. Najčešće takvi ugrizi nisu jaki, već su kontrolirani i ne rezultiraju ozbiljnim ozljedama. Indirektna agresija. Do ove agresije dolazi kada je objekt na koji je usmjerena ljutnja van dohvata, pa se onda agresija usmjerava na metu koja je u dosegu. Do takvih situacija dolazi kad su druge mačke u njezinom dvorištu a ona ne može van iz kuće, kod jake buke, novih ukućana, novih kućnih ljubimaca…

Agresija između mačaka.

U divljim uvjetima borbe mačaka su veoma rijetke jer one imaju dovoljno slobodnog prostora. Međutim, u današnjim gusto naseljenim područjima, teritoriji mačaka se isprepliću što ima za posljedicu brojne mačje okršaje, pogotovo među mužjacima. Ponekad ti dvoboji završe sa teškim ozljedama.

Agresivno ponašanje u mačaka je velik problem za vlasnike životinja. Mačke svojim ugrizima mogu napraviti dosta oštećenja na tijelu vlasnika a isto tako i prenijeti razne bolesti.