Odnos veterinara i vlasnika kućnih ljubimaca je vrlo važan jer se temelji na povjerenju, razumijevanju i suradnji. Veterinar je stručnjak za zdravlje i dobrobit životinja te ima veliku odgovornost prema svojim pacijentima životinjama ali i njihovim vlasnicima ljudima.

U veterinarsku ambulantu dolaze razne vrste životinja. Puno ih je zdravih, većinom mlađih životinja koji dolaze na preventivna cijepljenja i preglede. I to je najlakši i najbezbolniji dio našeg posla. Međutim nama u ambulantu dolaze i bolesne životinje, jako stare sa terminalnim stadijima teških bolesti. Životni vijek kućnih ljubimaca ne traje dugo kao ljudski. Desetak godina i nije pretjerano dugo razdoblje ali je to cjeloživotno razdoblje trajanja pojedinih pasmina pasa. Neke ne traju ni toliko iako ima pasa koji žive i puno duže. Kod nas dolaze i unesrećene životinje nakon prometnih nesreća, životinje sa traumama, krvarenjima, otrovane životinje raznim otrovima, životinje zaražene teškim zaraznim po život opasnim bolestima. Dolaze i životinje sa skrivenim srčanim manama, ili nekim drugim manama, neke koje anafilaktički reagiraju na standardne lijekove ili ih ne podnose.

Svima njima često život ovisi o niti i ponekad unatoč svim naporima i vrhunskoj medicinskoj skrbi, ljubimac može iznenada umrijeti. Očekivanja vlasnika da mu se spasi životinja su velika, rijetko i nerealna, jer je svojeg kućnog ljubimca predao u ruke ljudi u koje ima povjerenje. Obje strane, veterinari i vlasnici imaju isti cilj, a to je spasiti život životinje. Zbog toga smo studirali, specijalizirali, proveli tisuće neprospavanih noći za knjigom, dežurstvom. Međutim i mi smo samo ljudi, nama pacijenti mogu umrijeti. Ista stvar je i u humanoj medicini. Svugdje. I u najboljim i najopremljenijim klinikama u svijetu.

Kada se to desi, to je težak i ružan osjećaj. Jer nismo uspjeli. Boli i peče. I isto si postavljamo pitanja: da li smo možda trebali sa drugom terapijom, jesmo li sve napravili? Mi veterinari, se trebamo znati nositi sa time. U takvim slučajevima vlasnik će se najvjerojatnije osjećati tužno i razočarano što je normalno, ali i najčešće razumjeti da je veterinarski tim učinio sve što je bilo moguće u njihovoj moći kako bi pomogao ljubimcu. Veterinari će obično pružiti vlasniku sve informacije o zdravstvenom stanju tijekom boravka u ambulanti i objasniti uzroke smrti. Također veterinarski tim će biti suosjećajan i podržavajući u ovom teškom trenutku za vlasnika.

Gubitak ljubimca, poput psa, može biti vrlo bolno iskustvo za vlasnika i ono može biti slično tuzi nakon gubitka bliske osobe. Tugovanje je proces koji se može razlikovati od osobe do osobe, od osjećaja praznine, osjećaja krivnje, bespomoćnosti i ljutnje, problema sa snom, do potrebe za uspomenama na ljubimca, potrebe za razgovorom sa drugim ljudima koji su prošli isto iskustvo. Danas se zna da postoje faze tugovanja koje su često prisutne u procesu tugovanja za ljubimcem.

Ove faze su:

1. Šok i nevjerica – kada vlasnik sazna da je ljubimac umro, može imati osjećaj šoka i nevjerice. To može biti vrlo teško prihvatiti i trajati neko vrijeme.
2. Tuga i očaj – nakon što vlasnik prihvati da je ljubimac umro, obično slijedi faza tuge i očaja. Vlasnik može osjećati veliku žalost i teškoće u svakodnevnom životu.
3. Bijes i krivnja – u ovoj fazi, vlasnik može osjećati bijes ili čak krivnju. Mogu se pitati jesu li mogli nešto učiniti drugačije ili bolje kako bi spasili svojeg ljubimca.
4. Depresija i povlačenje – nakon intenzivne tuge i bijesa, vlasnik može upasti u fazu depresije i povlačenja.
5. Prihvaćanje – konačno, vlasnik će doći do faze prihvaćanja gubitka svog ljubimca. Ovo ne znači da će zaboraviti svog psa ili mačku, već da će se naučiti nositi sa svojim osjećajima i pronaći načine da nastave dalje.

Važno je napomenuti da se ove faze ne događaju uvijek u tom redoslijedu, a neki ljudi mogu preskočiti neke faze ili se vratiti na prethodne faze.

Ako ima više životinja u kućanstvu, naprimjer pasa, i oni znaju tugovati za svojim izgubljenim članom čopora. Takvi psi mogu pokazivati znakove potištenosti, manjak teka ili traženje pozornosti i naklonosti. Neki psi mogu lutati po kući ne bi li zamirisali zaostali miris izgubljenih članova.

Tuga za ljubimcem može biti vrlo teška i potrajati neko vrijeme. Ljudi i životinje dio su živog svijeta koji se rađa, živi ali i umire na kraju. To je nepromjenjivi zakon prirode. Važno je dati si vremena da se nosite s gubitkom i da se ne osjećate krivima zbog svojih osjećaja. Podrška prijatelja i obitelji, razgovor sa veterinarom, terapeutom ako je potrebno ili sudjelovanje u grupi za podršku za ljude koji su izgubili ljubimce mogu pomoći u procesu tugovanja.

Također važno je imati na umu da je svaka osoba jedinstvena i da će se nositi s gubitkom na svoj način. Život teče dalje, ne zaboravite to.