Ozljeda prednjeg križnog ligamenta u pasa jedna je od čestih uzroka šepavosti na stražnjim nogama. Simptomi rupture prednjeg križnog ligamenta (ACL) u pasa je ozljeda koja se javlja kada se ligament koji se nalazi u koljenu psa pretrgne ili potpuno prekine.
Pas bilo koje starosti, spola, veličine, pasmine može imati ozljedu križnog ligamenta. Najčešće obolijevaju jako aktivni ili pretili psi. Ozljeda križnog ligamenta može nastati akutno zbog pretjeranog opterećenja koljena, traumatske hiperekstenzije koljena ili pak zbog prejake unutarnje rotacije potkoljenične kosti što dovodi do rupture ligamenta. Najčešći uzrok akutne rupture su padovi, kod trčanja naglo mijenjanje pravca, zapinjanje noge u neku rupu, ogradu a pas se pokuša osloboditi…
Simptomi rupture mogu uključivati hromost, bol, oticanje u koljenom zglobu, poteškoće u izvođenju aktivnosti poput trčanja, skakanja i penjanja stepenicama. Obično obolijevaju mladi psi do 4 godine. Drugi uzrok je progresivna degeneracija ligamenta i on je puno češći. Najčešće obolijevaju psi od 5-7 godina koji su ugojeni i neaktivni. Bez obzira na uzrok rupture prednjeg križnog ligamenta posljedica je nestabilnost koljenog zgloba što dovodi do pomicanja kosti potkoljenice prema naprijed (kranijalni smak tibije, efekt prednje ladice). U takvom zglobu zglobne plohe ne sjedaju pravilno na svoja mjesta na meniscima, što rezultira patološkim reakcijama u samom zglobu koljena. Tako dolazi do sinovitisa, degeneracije zglobne hrskavice, razvoja periartikularnih koštanih bujanja, kapsularne fibroze, oštećenja unutarnjeg meniska i na kraju nastanka progresivnog osteoartritisa.
Liječenje je konzervativno i operacijsko. Konzervativno liječenje se svodi na smanjenje aktivnosti sa ograničenim kretanjem i istrčavanjem, odnosno kretanje uz fizikalnu terapiju (hidroterapija), NSPUL, hondroprotektive i ako je potrebno smanjenje težine životinje. Kod generaliziranih poremećaja zglobova kao što je reumatoidni artritis i eritematozni lupus, operativno liječenje rupture ligamenata je u potpunosti kontraindicirano. U literaturi se navodi da konzervativna terapija ima uspjeha kod pasa lakših od 10-15 kg tjelesne mase, međutim njome ne rješavamo sekundarnu nestabilnost zgloba i progresivnu degenerativnu bolest.
Tijekom godina razvijene su raznovrsne operacijske tehnike kojima se stabilizira koljenski zglob. Danas su u upotrebi mnoge tehnike, ovisno o životinji i njenom statusu, trenutnim ortopedskim problemom, iskustvu i znanju kirurga, dostupnosti tehnika, dostupnosti materijala, financijskoj mogućnosti vlasnika.
Cilj tradicionalnih operacijskih tehnika (intrakapsularne, ekstrakapsularne) je eliminacija efekta prednje ladice suprotstavljanjem postojećoj sili kranijalnog smaka (potkoljenica bježi prema naprijed za vrijeme stajanja). Tradicionalni model koljena križne ligamente smatra jedinim strukturama koje sprečavaju kranijalni i kaudalni smak potkoljenice u odnosu na kondile natkoljenice.
Nasuprot tome, aktivni model koljena uzima na razmatranje mišićne sile i opterećenje prilikom oslanjanja. Cilj novijih operacijskih tehnika je promjenom geometrije zgloba poništiti kranijalni smak potkoljenice, ali ne i efekt ladice. Tim tehnikama koje uključuju osteotomiju proksimalne potkoljenice vrlo se uspješno postiže funkcionalna stabilnost te danas predstavljaju standardne metode liječenja (CTWO, TTA, TPLO, TTO…).
Važno je što prije potražiti veterinarsku pomoć ako sumnjate da vaš pas ima rupturu prednjeg križnog ligamenta, kako bi se što prije započelo s liječenjem i kako bi se smanjio rizik od dugotrajnih posljedica. Ovo nije bolest koju je jednostavno liječiti i do kraja izliječiti. Dosad nije napravljena operacijska tehnika koja bi se smatrala najboljom za rješavanje ove bolesti i čija bi uspješnost bila 100 %.