Zajednički život kućnih ljubimaca i ljudi traje već tisuće godina i oni postaju sve ovisniji o svojim vlasnicima. Danas se psi i mačke ne moraju posebno truditi, boriti za hranu kao prije, već im je ona lako dostupna. Vlasnike životinja veseli vidjeti kada njihov ljubimac halapljivo i puno jede i ne oskudijeva u hrani, ako ga molećivo gleda dobit će i nešto dodatno sa stola za vrijeme ručka ili pak poslije kakvu poslasticu. Vlasnici misle da tim svojim postupcima samo jačaju odnos sa ljubimcem i ne smeta im ako je „pesek ili mačkica“ malo popunjena i slična „medeku“, već im je to potvrda da se dobro brinu o njemu i da je ljubimac zdrav i veseo.

Hrana je energija i kada životinja jede više nego što treba, organizam višak energije ne troši već dolazi do prekomjernog nakupljanja masnoća u organizmu što dovodi do pretilosti (debljine). Velik je broj uzroka koji dovodi do pretilosti i oni su obično višeslojni. Stalna dostupnost hrane u zdjelici, dosada, smanjena tjelesna aktivnost, seksualni status (sterilizirane i kastrirane životinje trebaju manje hrane zbog sporijeg metabolizma), genetska predispozicija, neke hormonalne bolesti i neki lijekovi kao što su glukokortikoidi najčešći su uzroci unosa viška hrane.

Pretilost u pasa i mačaka u stalnom je porastu (zadnje istraživanje 45% u razvijenim zemljama) i ozbiljno je treba razmatrati kao kroničnu bolest. Masno tkivo nije samo pasivno odlagalište viška energije već je složen organ koji proizvodi razne tvari koje imaju utjecaj na metabolizam, upalne procese, krvni tlak, srce, tumorozne procese i dr., odnosno može biti predispozicija za mnoge ozbiljne bolesti. Prevelika težina nadalje opterećuje lokomotorni sustav (zglobove, kosti, tetive) pa se takve životinje u pravilu i manje kreću što još više stvara predispoziciju za debljanje. Anestezija i operativni zahvat također su puno rizičniji. Reproduktivna sposobnost je uvelike smanjena a i češći je otežan porod. Budući da se mast deponira ispod kože češći su i dermatološki problemi. Vrućina i sparina posebna je opasnost za takve životinje. Pretili psi i mačke dva puta češće ugibaju u srednjoj dobi u usporedbi s ne pretilim i ne dožive duboku starost.

Gdje je razlika između normalne težine i pretilosti? Prekomjerna težina od 10% može se označiti kao početna pretilost, a od 20% i više kao vidljiva. Prekomjernu težinu od 35% vrlo je teško vratiti na normalu jer je u takvom tijelu već došlo do metaboličkih i hormonalnih promjena pa životinja i sa malim unosom hrane ne mršavi. Ujedno debeli potkožni sloj masnog tkiva djeluje kao izolator te je za održavanje normalnih funkcija u organizmu potrebna puno manja energija koju unosimo hranom. Međutim ovdje dolazimo do pitanja što je idealna težina za pojedinog ljubimca budući da normalne težine i unutar jedne pasmine variraju ovisno o građi, spolu, dobi. Subjektivni kriterij kojim se u praksi služimo je procjena potkožne količine masti iznad lukova rebara i slabinske kralježnice.

Gledajući sa strane i odozgo kod pretilih životinja gubi se granica između prsnog koša i abdomena. Gledajući prednje i stražnje noge vidimo nerazmjer u debljini između šapa i došaplja te gornjih dijelova nogu i trupa u pretilih životinja. Postoje i tablice težina za različite pasmine životinja. Objektivno potkožno masno tkivo može se mjeriti i ultrazvukom te rentgenom.

Kod liječenja pretilosti postoje razni programi hranjenja kod kojih se neki baziraju na smanjenju količine hrane, a time i energije, drugi na smanjenju kalorijske vrijednosti u hrani ili pak treći na potpunom oduzimanju hrane uz dodatak vode i minerala što je dosta nehumano. U praksi najčešće primjenjujemo redukcijsku dijetu koja traje nekoliko mjeseci, a koja sadrži 60% potrebne količine za održavanje one težine koju želimo postići. Postoje i lijekovi, odnosno dodaci prehrani koji djeluju na manjak apetita ili pak ubrzavaju metabolizam. I na kraju hrana za kućne ljubimce trebala bi biti kvalitetna i zdrava te osiguravati potrebnu energiju kako bi se životinja održala zdravom i u kondiciji, u skladu s njenim načinom života i dobi.