Infekcija virusom mačje imunodeficijencije prošireno je u mačaka diljem svijeta. To je virusna zarazna bolest koja se očituje dugim asimptomatskim razdobljem. Virus pripada porodici Rretroviridae koji u vanjskoj sredini brzo gube virulenciju te su osjetljivi na uobičajene dezinficijense.

Oboljeti mogu sve mačke no kako se virus u visokim koncentracijama izlučuje zaraženom slinom, najčešći način prijenosa je ugriz. Zbog teritorijalnog ponašanja nekastrirani mužjaci su češće zaraženi od ženki. Virus se također može prenijeti s mačke na potomstvo ( preko placente, te putem kolostruma).

Klinička slika

Tijek bolesti sastoji se od 3 faze: akutna, asimptomatska i terminalna faza. U akutnoj fazi najčešće se poijavljuju znakovi poput povišene tjelesne temperature, letargije, stomatitisa, konjuktivitisa, dermatitisa, enteritisa te respiratornih simptoma koji traju nekoliko dana do nekoliko tjedana. Nakon akutne faze slijedi asimptomatska faza u kojoj zaražene mačke ne pokazuju kliničke znakove. Može trajati i godinama.

U posljednjoj terminalnoj fazi javljaju se brojni nespecifični simptomi poput anoreksije, stomatitisa, gingivitisa, proljeva, kožnih promjena koji su posljedica pada imuniteta i sekundarnih bakterijskih infekcija.

Dijagnostika

Zbog nespecifične kliničke slike dijagnozu nije moguće postaviti samo na temelju kliničkog pregleda i pretraga krvi te se za dokazivanje prisustva antitijela protiv FIV-a koristimo brzim testom.

Liječenje

Terapija inficiranih životinja provodi se različitim protuvirusnim lijekovima, imunomodulatornim pripravcima te potpornom i simptomatskom terapijom. Kod životinja koje su pozitivne na FIV virus, a ne pokazuju nikakve znakove potrebno je voditi brigu o kvalitetnoj prehrani uz dodatak vitamina. Unatoč liječenju, mačke u terminalnom stadiju infekcije najčešće ugibaju unutar 2 godine.

Prevencija

Držanje inficiranih mačaka u kući sprječava širenje infekcije, te se preporuča kastracija.

Imunoprofilaksa nije registrirana na našem tržištu.